Widgetized Section

Go to Admin » Appearance » Widgets » and move Gabfire Widget: Social into that MastheadOverlay zone

Prekrasna kuća usred srednjovjekovnog jezgra Barcelone (FOTO)

Usred srednjovjekovnog jezgra Barcelone, samo nekoliko minuta hoda od gradske katedrale, smještena je najstarija tržnica Santa Caterina sagrađena 1848. godine. Gotovo cijelu tržnicu nedavno su renovirali Enric Miralles i Benedetta Tagliabue iz EMBT arhitektonskog biroa. Njen graciozan valoviti krov sa šarenim mozaik-pločicama dizajnirao je umjetnik Toni Comella, a živopisnih je boja i figura.

Gunnar Knechtel Photography, Spain, Barcelona, the City house of

Benedetta je redovni gost na tržnici, živi sa svoje dvoje djece tinejdžera, psom i papagajom u stanu u susjednoj ulici, u kući koja je dosegla gotovo mitski status među gradskim arhitektima i dizajnerima.

– Jeste li ikad bili u Benedetta kući?, pitanje je koje se često može čuti na druženjima i okupljanjima lokalne struke. I to s dobrim razlogom, zato što je to kuća koja se toliko ureže u sjećanje svojim pojedinostima i izražajnošću i svakog posjetioca ostavlja jednostavno opijenim.

Kada je Benedetta prvi put stigla u Barcelonu iz rodnog Milana u ranim 90-im, stari grad je izgledao bitno drugačije. Bio je mokar i otrcan, naseljen generacijama porodica koje nisu imale sredstva da se presele u svjetlija nova predgrađa. Mnoge srednjovjekovne palate bile su u stanju propadanja, skrivene stoljetnom prljavštinom. Tagliabue je bila fascinirana ovim zapuštenim urbanim krajolikom i pričom koja je počela s Rimljanima ispričana u cigli i mortu. Sama je arhitektonskim izletima otkrila gotičke ostatke pokrivene lažnim fasadama, stubišta od klesanog kamena iza skromnih vrata, a freske ispod slojeva žbuke. Kao što je bilo uobičajeno u ne tako davnoj prošlosti, stan u kojem danas živi bio je decenijama korišten kao skladište, a vlasništvo je ostalo u istoj porodici oduvijek.

– Kada sam kontaktirala vlasnicu, koja je živjela u drugom dijelu grada, rekla je da nikada nije nogom kročila u njega, kaže Tagliabue dok sjedi u kolonijalno inspirisanom boravku koji vodi do njenog bujnog vrta kojim  dominira veliko stablo dunja. Kupila ga je za istu cijenu koliko bi koštao skromni dvosobni stan u drugom dijelu grada. Prostor je bio u groznom stanju. Bivši korisnici prostora srušili su zidove, a pod i strop su se urušavali. Stvaranje rezidencije konstrukcijski sigurnom bila je prva i najveća tehnička intervencija, daljnja adaptacija odvijala se prirodnim tokom, naravno, jednom uz nadzor arhitekta, drugi put ostavljajući odluke njihovim malim timovima pouzdanih preduzetnika. Bez skice, modela i master-plana – sama kuća, njena istorija, upravljala je smjerom radova.

Prva stvar koja se primijeti u kući je svjetlo. Sobe se nalaze u kružnom rasporedu oko središnjeg vrta koje osvjetljava dnevna područja. Učinak je pojačan na pod dijagonalno postavljenim pravougaonim pločicama s predivnim uzorkom baldosa hidráulica (pločice izrađene od cementa, dosta su se koristile u 19. stoljeću u domovima Španije i Francuske) koje reflektuju sunčeve zrake, stvarajući “sobe svjetlosti”. Drugo je raslojavanje.

Arhitekte su ogulile zidove stana poput luka, otkrivajući gotičku kapitelu s anđelima, živopisnih dekorativnih zidnih slika 18. stoljeća, zajedno s originalnim skicama za njih urezanih na zidu susjedne sobe. Ovi i bezbroj drugih elemenata iz različitih razdoblja ostavljeni su u svojem prvobitnom stanju, nisu obnovljeni niti su istaknuti kao muzejski primjerci s reflektorima ili kadrirani, već su naprosto pušteni da obavljaju svoju ključnu ulogu u harmoniji kuće. Tu je i prekrasan dnevni boravak sa zatvorenim bazenom koji vodi u vrt, njena omiljena prostorija u kući.

Izvor: Domidizajn.jutarnji.hr

Pratite najnovije vijesti putem naše Facebook stranice.